Bruxelles ouverture de la cinquième édition du Salon du Chocolat
Minsk | |
---|---|
Менск | |
![]() Minsk, Trg pobjede | |
Dr?ava | ![]() |
Prvi spomen | 1067. |
Status grada | 1499. |
Vlast | |
? Gradona?elnik | Vladimir Kuharev (bjel. Uladzimer Kuharau) |
Povr?ina | |
? Ukupna | 348,85 km2[1][2] |
Visina | 280 m |
Koordinate | 53°54′N 27°34′E / 53.900°N 27.567°E |
Stanovni?tvo (2019.) | |
? Entitet | 2,018.281[3] (5786 stanovnika/km2) |
Vremenska zona | FET (UTC+3) |
Po?tanski broj | 22xxxx |
Pozivni broj | +375 17 |
Stranica | minsk.gov.by |
![]() | |
Minsk (bjeloruski: Minsk/М?нск, bjeloruski-tara?kevica: Менск, ruski: Minsk/Минск) je glavni i najve?i grad Bjelorusije (2 milijuna stanovnika). U Minsku je tako?er i sjedi?te Zajednice Neovisnih Dr?ava (ZND). Kao glavni grad, Minsk ima poseban administrativni status, uz to je i sjedi?te istoimene oblasti. Le?i na rijekama Svislo?u i Nemigi.
Najstariji spomen grada potje?e iz 11. stolje?a. Godine 1326. ulazi u sastav Velike Litvanske kne?evine, a gradske povlastice stje?e 1499. Od 1569. sredi?te je Minskog vojvodstva u sastavu Poljsko-litvanske unije. Rusko Carstvo ga pripaja 1793. nakon druge podjele Poljske. Od 1919. do 1991. Minsk je glavni grad Bjeloruske Sovjetske Socijalisti?ke Republike.
Povijest Minska je povijest ratova i razaranja. Povijest je to grada koji se zbog upornosti i radi?nosti svojih gra?ana mnogo puta dizao iz pepela i ru?evina poput mitske ptice Feniks. Kroz sve vrijeme postojanja, Minsk je bio razaran vi?e od deset puta.
To?no vrijeme osnivanja grada je nepoznato. Prvi puta se spominje u ljetopisu iz 1067. godine, u kojem se opisuju me?usobnloli sukobi kne?eva tada?nje Kijevske Rusi. Iste je godine Minsk osvojila i spalila vojska kijevskog kneza Izjaslava i njegovih saveznika.
Prvotni i najstariji naziv grada glasio je Menesk, Mjensk, Mensk. Podrijetlo imena je nejasno, a o njemu ima svega nekoliko teorija, uz postoje?u legendu, koja pripovijeda da je div zvan Menesk ili Mensk imao mlin na obalama rijeke nedaleko grada. U svojem mlinu uobi?avao je mljeti kamenje iz kojeg je pekao kruh, kojim je hranio svoje vojnike. Taj je div prema legendi utemeljio grad. Jedna grupa povjesni?ara pak smatra da ime grada potje?e od imena rje?ice Menke, koja te?e dvadesetak kilometara od dana?njeg sredi?ta grada. Drugi pak ime grada dovode u vezu sa starom slavenskom rije?ju "mjena" (hrv. "razmjena"), jer je grad le?ao na raskri?ju trgova?kih puteva, a upravo se tu obavljala trgovina i razmjena robom. Negdje od 17. stolje?a, pod utjecajem poljskog jezika, rije? Mensk se preoblikovala u sada?nji oblik Minsk.
Po?etkom 11. stolje?a, Minsk se kao jedan od gradova Velike Litvanske kne?evine pretvara u va?no sredi?te raznih zanata i trgovine. Godine 1499. gradu je dodijeljeno Magdebur?ko pravo – pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu. Sredinom 16. stolje?a u gradu se pojavljuju cehovi (udru?enja srednjovjekovnih zanatlija). Srednjovjekovni gra?ani Minska izvozili su drvo, smolu, vosak, ?eljezo, staklo, krzno u zamjenu za sol, vino, za?ine, tkanine i razne metale.
Minsk je odr?avao trgova?ke veze s mnogim gradovima Baltika, Isto?ne i Zapadne Europe. U rusko-poljskom ratu 1654. – 1667. grad je pretrpio veliku ?tetu. Godine 1655. Minsk osvaja ruski car Aleksej, ali ga poljski kralj Ivan II. Kazimir (1648. – 1668.) ubrzo vra?a pod svoju vlast.
Godine 1793. Minsk ulazi u sastav carske Rusije, kako je dogovoreno Drugom podjelom Poljske te postaje sredi?te istoimene gubernije. Ubrzo je ponovno razru?en (1812.) u navali Napoleonove vojske na svojem putu prema Moskvi.
Sredinom 19. stolje?a grad se razvio u veliko industrijsko i prometno sredi?te. Na to je iznimno utjecala industrijska revolucija u Rusiji i brza izgradnja ?eljeznice. Do 1900. Minsk je ?eljeznicom bio povezan s glavnim sredi?tima Rusije, Ukrajine, Poljske i dana?njim pribalti?kim zemljama. Godine 1897. godine grad ima 91.494 stanovnika, od kojih tre?inu ?ine ?idovi.
Kroz godine Prvog svjetskog rata, revolucije 1917. i gra?anskog rata koji je uslijedio iza nje, vlast se neprestano mijenjala izme?u bolj?evika, Nijemaca i Poljaka. Od 1. sije?nja 1919. godine Minsk je glavni grad BSSR (Bjeloruska Sovjetska Socijalisti?ka Republika) a od 1922. nalazi se u sastavu SSSR-a kako je dogovoreno mirom u Rigi.
U razdoblju izme?u dva svjetska rata, stanovni?tvo Minska se gotovo udvostru?ilo, a broj industrijskih pogona pove?ao i do nekoliko puta. Godine 1921. otvoreno je Bjelorusko dr?avno sveu?ili?te i prva bjeloruska znanstvena biblioteka, a 1928. Akademija znanosti BSSR. Ve? 1922. je u sklopu sveu?ili?ta osnovana Nacionalna i sveu?ili?na biblioteka, koja je u tom trenutku bila najve?a knji?nica u cijeloj dr?avi. Nagli je ekonomski razvoj tra?io ?to ve?i broj mladih ?kolovanih stru?njaka u raznim djelatnostima. To je i razlog otvaranja novih osnovnih, srednjih i stru?nih ?kola, tehnikuma i fakulteta.
Ve? prvih dana nacisti?kog napada na SSSR, u lipnju 1941., Minsk se na?ao na meti silovitog napada njema?kog ratnog zrakoplovstva. Usprkos sna?nom otporu Crvene armije, Nijemci su zauzeli grad ve? ?estog dana od po?etka operacije Barbarossa. Za vrijeme trogodi?nje okupacije Minska, nacisti su likvidirali vi?e od 400.000 ljudi iz grada i okolice, a napu?taju?i ga, grad su ostavili, po tko zna koji put u svojoj povijesti, u ru?evinama i pepelu. Crvena armija je u?la u Minsk 3. srpnja 1944. Taj datum se danas u Bjelorusiji slavi kao Dan neovisnosti. Podru?je grada Minska je bilo i sredi?te partizanskog pokreta otpora prije i za vrijeme njema?ke okupacije, ?to je i bio razlog dodjeljivanja titule Grada heroja 1974. godine, povodom 30. obljetnice oslobo?enja. Tijekom rata, grad je gotovo do temelja uni?ten (80% grada je bilo sru?eno) i svega nekoliko povijesnih zdanja je pre?ivjelo razaranje. Ve?ina crkava i hramova je uni?teno u ratu, a u narednim godinama dosta ih je uni?teno ili preure?eno po komunisti?kom nalogu (zapravo, na teritoriju SSSR-a od samog po?etka, sa?uvani sakralni objekti, crkve, hramovi i samostani, bili su ili preure?eni i namijenjeni ne?em drugom ili pretvoreni u muzeje).

Iza rata, grad je ponovno izgra?en i postao je jedno od najva?nijih sredi?ta SSSR-a. Isticao se kao sna?an industrijski centar: (Tvornica traktora Minsk, autoindustrija, kamioni, tekstilna industrija, ku?anski aparati, bicikli itd). Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, Minsk je glavni grad neovisne Bjelorusije i sredi?te Zajednice Neovisnih Dr?ava (ZND).
- 1067.- prvi spomen Minska u ljetopisu vezano za bitku knezova Kijevske Rusi na rijeci Njamizi. Razaranje grada.
- 1104. – Minsk se spominje kao sredi?te kne?evine
- 1324. – Minsk u sastavu Velike Litvanske kne?evine
- 1441. – Minsk se ubraja me?u 15 najve?ih gradova Velike litvanske kne?evine
- 1499. – Minsku se dodjeljuje Magdebur?ko pravo (pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu)
- 1591. – Minsk dobiva grb
- 1654. – 1667. – razru?en tijekom Rusko-poljskog rata.
- 1692. – prvo kazali?te
- 1710. – sagra?ena katedrala Bla?ene Djevice Marije
- 1793. – Minsk u sastavu carske Rusije
- 1812. – napad Napoleona
- 1838. – po?inju se izdavati novine "Minske gubernijske novosti" (Минские губернские ведомости)
- 1874. – izgra?en vodovod
- 1890. – uvodi se telefon
- 1892. – konjski tramvaj
- 1894. – zapo?ela s radom elektri?na centrala
- 1914. – 1918. – Prvi svjetski rat i njema?ka okupacija
- 1919. – Minsk glavni grad Bjeloruske Sovjetske Socijalisti?ke Republike
- 1919. – 1920. – pod poljskom okupacijom
- 1921. – osnovano Bjelorusko dr?avno sveu?ili?te
- 1922. – osnovana nacionalna i sveu?ili?na biblioteka
- 1928. – osnovana Akademija znanosti
- 1929. – elektri?ni tramvaj i autobusni prijevoz
- 1934. – izgra?ena zra?na luka
- 1941. – 1944. – njema?ka okupacija za vrijeme Drugog svjetskog rata
- 1974. – dobio titulu "Grad heroj"
- 1984. – izgra?en metro
- 1991. – glavni grad samostalne Bjelorusije
- Slu?bena stranica Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 13. prosinca 2009. (Wayback Machine) (bjrus.) (engl.)
- ↑ Jedna registar Bjelorusije. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 26. o?ujka 2020. Pristupljeno 12. prosinca 2012.
- ↑ Slu?beni portal Izvr?nog Minsk Gradskog odbora. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2012. Pristupljeno 12. prosinca 2012.
- ↑ Перепись населения – 2019: численность проживающих в Минске составила более 2 млн 18 тыс (ruski). Минский городской исполнительный комитет. 20. velja?e 2020. Ina?ica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2020. Pristupljeno 1. travnja 2020.
![]() | Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Minsk |